Osnovna škola "Vladimir Nazor" Đakovo

Bolnicu sam upoznao već drugi dan života kad me je Hitna iz Đakova dovezla na odjel za bebe u osječku bolnicu. Mama je ostala tužna i sama u đakovačkom rodilištu, ali ju je tješilo što me tamo često obilazila moja teta Nina, mamina sestra, koja je tamo stažirala.

Teta je po zanimanju viša medicinska sestra.Kad narastem i ja želim raditi takav posao.Već sam si sve isplanirao : prvo ću ići u medicinsku školu i puno učiti da ju završim s pet, pa ću onda na medicinski fakultet, i njega proći s odličnim uspjehom da mogu završiti specijalizaciju. Da ne skrećem s teme, opet ću malo pričati o teti. Ona živi u Zagrebu i radi na KBC-u Rebro.   Godinama je radila na dječjoj kirurgiji, a sada se na poslu bavi matičnim stanicama. Deset je godina učila da bi stigla do tamnoplave kute i više plaće, ali i dalje mora učiti jer želi steći neke certifikate. Do posla mora putovati sat vremena i dići se oko pet sati ujutro. Radi dvanaest sati na dan i dođe kući mrtva umorna. Nisam siguran da ću ja to moći zato što sam spavalica od rođenja.

             Kada sam saznao da se toliko trudila, postala je moj uzor.

Niko Ivić, 6.a