Ovih se dana prisjećamo Josipa Ivančića – četrnaestogodišnjeg dječaka koji je poginuo 8. travnja 1992. godine u Kranjčevićevoj ulici od posljedica granatiranja dalekometnim projektilima. Josip je u to vrijeme bio učenik 8. razreda Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić”. Bio je odličan učenik i želio je postati liječnik i pomagati ljudima.
Osim Josipa, živote su toga dana izgubile i Luca Majer (1927.) i Ruža Ivančić (1927.), Josipova baka koja je preminula nekoliko dana kasnije u bolnici. Josip i baka vraćali su se prema obiteljskoj kući nakon što se u 15,30 oglasila sirena za opću uzbunu. Josipa je geler granate pogodio u vrat i na mjestu ga usmrtio.
U Domovinskom ratu ubijeno je i stradalo 381 dijete. Josip Ivančić jedno je od njih. Danas bi imao 48 godina, bio bi liječnik i pomagao ljudima.
Obilježavanje sjećanja na Josipa inicijativa je koju su pokrenule sve tri đakovačke osnovne škole.
Učenici 8.b razreda tijekom nastave hrvatskog jezika obrađivali su dirljive tekstove iz knjige Zašto ja, mali, spavam u skloništu? autorice Ani Galović. Kroz svjedočanstva djece koja su preživjela Domovinski rat, učenici su na emotivan i autentičan način učili o stradanjima najmlađih u ratnim vremenima.
Jedna od aktivnosti bila je čitanje i analiza odabranih ulomaka, pri čemu su učenici izdvajali osjećaje djece iz teksta te ih uspoređivali sa svojim današnjim životima. Zatim su pisali pisma zamišljenim vršnjacima iz ratnog vremena, izražavajući podršku, suosjećanje i nadu u mir.
Učenici su također izrađivali plakate na temu “Djeca u ratu”, kombinirajući citate iz knjige s ilustracijama i porukama mira. Na kraju su organizirali kratak razredni performans u kojem su pročitali najdirljivije dijelove knjige, uz tihu glazbu i svjetlosne efekte, stvarajući snažan emotivni dojam.
Ovim su aktivnostima učenici ne samo razvijali čitalačku pismenost i empatiju, već i učili cijeniti mir i slobodu koje danas imaju.
(piše: učiteljica hrvatskog jezika Mira Racić)
