Osnovna škola "Vladimir Nazor" Đakovo

Mamin ujak je u invalidskim kolicima od rođenja. On je paraplegičar (ne može pomicati noge, ali ruke može). Živi u Sloveniji, ali kada dođe u posjet boravi kod nas u kući. Pomažem mu izaći iz auta, rasklopiti i sklopiti kolica, donijeti kofere… Iako je osoba s invaliditetom, za njega ne postoje granice. On pleše, vozi brod, pliva, a najviše volim kada idemo s njim u toplice. Prema njemu se odnosimo kao prema običnom čovjeku, jer on nikada nije tužan ili nesretan što ne može hodati. Jako me ljuti kada netko parkira auto na mjestu za invalide i na taj način uskrati mogućnost parkiranja osobi s invaliditetom. Dobro znam koliko je mjesta potrebno da se rasklope kolica i da se mamin ujak smjesti.

AUTOR: Marin Flanjak, 6.a

Bonton u svakodnevnoj komunikaciji prema osobama s invaliditetom:

• Kada susretnemo osobu s invaliditetom, trebamo normalno razgovarati, ne bojati se da ćemo reći nešto pogrešno.

• Ako vidimo osobu s invaliditetom, prvo ju trebamo pitati treba li pomoć, a tek onda pomoći.

• Nije pristojno ispitivati osobu s invaliditetom o njezinom problemu. Ako želi, sam će nam reći.

• Trebamo biti strpljivi i razumljivi da osobi s invaliditetom treba više vremena da nešto odradi.

• Osobe s invaliditetom mogu biti vrhunski sportaši, umjetnici. Ne treba ih odbacivati nego uključivati u svaki sport.